Tuesday, 30 January 2018 09:59

The end

Rate this item
(0 votes)

Slazu se, kraj za krajem, a nikada kraja nema. Obecao sam...kada nesto obecam toga se i pridrzavam, nisam nikada nikoga...ni na koji nacin prevario, ne znam i nisam u stanju. No osjecaj da sam visak, da jednostavno vise ne postoji mjesto za mene...jednostavno je neizdrziv. I sam sam sebi dopizdio ....no, pucam, jednostavno pucam po savovima, tuga koja izvire iz svake pore.......

I tako...iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu...a snage vise nemam, doista nemam, iscrpio sam se. I ne, u nijednom momentu ne trazim sazaljenje...ne znam ni sto bi sa time, osim sto bi imao osjecaj da nekoga opterecujem...ali, ziveci zivot iz moje pozicije uvredljivo mi zvuce neke jebene 'motivirajuce' fore.....u najmanju ruku uvredljivo, ili..mozda je cak bolji izraz....pretuzno. Ponekad pomislim..kao, pa da, lako je....ma kurac je lako!!! pa si pomislim...mozda netko uspije, zna..moze...ja ne uspijevam, nista, ne znam nista niti nista mogu. I sam sebi serem.....jednom rjecju...ne mogu vise, ni po jednoj osnovi ne mogu vise....bojim se sam sebe...ne mogu vise!

Read 262 times

Leave a comment