Saturday, 20 January 2018 08:58

I onda odjednom....

Rate this item
(0 votes)

i tako..onda odjednom....dok je sunce na prozoru, prekrasan dan...i onda odjednom, mozda vezano i uz fizicki umor koji je velik i tezak, i onda odjednom nakon par dana koja uspio kako tako proci...i onda odjednom okrenem se oko sebe....

i tako, odjenom, okremen se oko sebe, ociju punih suza, nezaustavivo teku...sve ono sto ogromnom fizickom energijom 'potiscem' izleti. Suze ne prestaju, ne mogu ih zaustaviti....okrecem se oko sebe...sve sto vidim je da sam visak...ne mogu i ne znam pronaci svoje mjesto...o bilo cemu pomislim....suze samo jos vise teku. Smetam, nistavan kakav vec jesam...smetam, smetam svijetu da se uopce okrece....smetam i zemlji da mozda bude ravna. U biti, okrecem se oko sebe i sve na sto pomislim je...samo da smetam...pomislim na familiju...smetam im, i one ulazu trud da me istrpe...a definitivno im to ne treba. I tako odjednom, vrtim se u krug, glavom prolaze prekrasni ljudi koji me okruzuju...i, jasno je da i njima smetam..jer, nistavilo sam....teret i opterecenje....sramim se i jako mi je tesko zbog toga. Doista ne zelim da nitko ni sekunda svog vremena ne potrosi na mene...nema razloga, jednostavno nema razloga trositi bilo sto na obicno nistavilo...... I tako...samo odjednom, okrecem se oko sebe i ne pronalazim svoje mjesto...nema ga, osjecaj da sam visak je jednostavno nepodnosljiv...toliko jak da boli..kao da i kosti pucaju pod tim pritiskom. I tako..onda se odjednom ne nalazim, okrecem se....nema....nema mjesta za mene, nema......samo sam teret....

S druge strane...uz suze, sa sobom sam miran, zelim biti miran....osjecaj da smetam je nepodnosljiv, sa sobom sam miran, prihvacam tu cinjenicu i zelju za nestajanjem...da se maknem, da nikada i nikome vise ne zasmetam..pa cak ni svojim disanjem...svojom sjenom. Sa sobom...koliko god mi je tesko biti u toj glavi...na miru sam, puno sam toga naucio, puno toga znam, vjerujem....osjecam...mozda bi sve skupa sa nekime i volio podijeliti....a, opet, znam da gnjavim i da bi smetao. U znanju i osjecajima ne nalazim snagu....naprotiv, iz znanja i osjecaja..kada gledam i osjecam ljude samo se tuga pojacava.....ljudi su ugaseni. Mozda je i moje znanje...iskustvo....samo fikcija, beznacajno koliko i ja....ma ne mozda, sigurno....ne sluzi nicemu, ne mogu sebi pomoci, ne mogu pomoci nikome od nas....ne mogu nista.

I tako, odjednom....samo pozelim nestati...i ne, ne radi sebe....ne radi sebe, nego svih meni dragih.........i tako odjednom.....

i da, faceboketo je obicno smece!

Read 135 times Last modified on Saturday, 20 January 2018 09:47
More in this category: « Neprospavana noc...... The end »

Leave a comment