Monday, 27 November 2017 09:15

Neznam zasto...ali ponedeljkom....

Rate this item
(0 votes)

Neznam zasto....stvarno ne znam zasto, ali ponedeljak mi je uvijek najtezi od svih teskih dana. Ne znam zasto i ne znam kako si to objasniti. Iako, puno o tome razmisljam, mislim...puno o svemu razmisljam, uglavnom bez ikakvih zakljucaka....sto je na kraju normalno za debila kakav vec jesam.....

I nema to veze sa tipicnim...ponedeljak, prvi dan posla nakon vikenda....jer, ja svoj 'posao' doista volim, volim doci ovdje gdje se osjecam mirno. Ili opet, mozda bas je i to razlog, mirno ali i sam, na zalost najcesce sam upravo sa samim sobom. To je rijetko ...jako rijetko najbolja opcija. Jer...ako nekoga ne volim, onda sam upravo to ja, najmanje sebe volim. Moguce je i da je taj osjecaj tuge upravo posljedica toga....ta tuga koja samo izvire i tjera suze na oci....toliko duboka da ponekad ostajem bez daha. Prestajem disati.....ni sam ne znam zasto..na trenutke prestajem disati i grlo mi se steze dok gutam suze. Iz nekog razloga...kada sam tako sam.....pustam ih da se spustaju licem pa ih usnama skupljam....a, one samo jos vise tecu. I taj...slankasti okus samo jos vise produbljuje tugu. I, koliko god pokusavao skrenuti misli na bilo sto, jednostavno ne uspijevam. Na sto god pomislim samo sam sve tuzniji i tuzniji, vrtlog iz kojeg se ne mogu izvuci. Osjecaj da zivim na dnu bacve je neizdrziv. I najljepse stvari meni postaju jednostavno pretuzne. Evo...promrzlog pomalo...kroz stakla me grije sunce...a, ja se odmicem od istoga...nesvjesno, kao da zelim da se smrznem. Ne radim to namjerno...samo se u nekom trenutku sam sebe uhvatim kako se ponasam totalno nerazumno. Mozda je tome i razlog sto sam od 7:30 sam ovdje, upravo je 10:30 i nitko nije usao. Mozda je to samo podsjecanje na to koliko sam u biti beskoristan i smetnja......S druge strane, koliko se god ne libim niti sramim bilo kog posal...ali bas bilo kog....psihicki sam toliko sjeban da u ovom trenutku nikome, jednostavno nikome nebih imao hrabrosti unaprijed reci da, moci cu to raditi. Jednostavno...nemam hrabrosti jer, mislim da bih lagao. A, lagati ne znam, ne mogu...i gadi mi se. Gadim se i sam sebi....gadim se sam sebi. Vrtim se u krug, sam sebi dozvoljavam da se vozim rollercosterom svakoga dana, rijetko ...ma ni ne sjecam se...kada sam iskreno osjetio veselje. Sve ono sto bi racionalno trebalo donijeti veselje u meni iskreno...samo jos vise budi tugu, beskrajnu tugu. Pokusavam, jednostavno pokusavam naci neku pozitivnu misao....no, ne nalazim, sto mi god prodje kroz glavu samo jos vise pojacava suze. Ne znam, ne znam si to objasniti, ne znam se izvuci iz toga....buka u glavi je nepodnosljiva, hrabrosti nemam...za nista. Osjecaj da sam glup, beznacajan...u biti samo jedna velika smetnja...zajedno sa beskrajnom tugom prevladava....sa tom zavjesom ispred ociju tesko se radovati....bilo, jednostavno je tesko pozitivno i nasmijano primiti nista. I veceras ce me vjerojatno docekati pitanje....kako ste? i..veceras cu se ponovno osjecati kao i sada, kao zadnje smece...jer, jednom bi na to pitanje volio odgovoriti...ma super, onako iskreno...iskreno i iz dubine duse. Mozda cak...mozda cak vise ni toliko radi mene...vec radi prekrasne osobe koja ce mi to pitanje postaviti. Jer, znam da bi i ona zeljela uz sav njezin trud i paznju ...upravo to...da sam dobro. Lagati ne mogu....ne znam, gadi mi se........jbt, na sto sam ja spao od covjeka koji sam nekada bio.......

Usput dodajem svemu tome i te pizdarije sa adventima, proslavama....mozebitnim druzenjima..u meni samo budi jos, jos vecu tugu, strah......vrijeme kada svi moraju biti nasmijani...pa, zar bas moraju. I to mi sve nekako izgleda lazno. Iz moje pozicije to mi izgleda lazno. Jebene zvjezdice i ukrasi po gradu.....debilna muzika u gradu koji mi se godinama doslovno gadi, gradu koji vec godinama nije moj grad. Blagdani?? festa i veselje....uf, samo jos jedan veliki veliki cvor u zelucu.....Ponekad, doista, ponekad imam osjecaj da cu se doslovno raspasti.....umor je nevjerojatan, umor, tuga postaju doista neizdrzljivi.....

Read 327 times Last modified on Monday, 27 November 2017 10:04
More in this category: « I veceras cu..... Mozda je kisa »

Leave a comment